Dalmatinski pas

DALMATINSKI PAS [FCI No. 153]
Originalni naziv rase: DALMATINAC
Zemlja porekla: HRVATSKA
Sekcija: VII FCI


Kratak
istorijat: Poreklo dalmatinca je do danas nejasno i na žalost se
zasniva na pret- postavkama. Najraniji konkretni dokazi o tome potiču
sa slika italijanskih slikara iz 16. veka. Slike u staroegipatskim
faraonskim grobovima, koje odgovaraju slikama iz Srednjeg veka navode
na pretpostavku da je ova rasa stara nekoliko hiljada godina.

Smatra
se da poreklo dalmatinca leži u Sredozemlju. U jednom delu Thomasa
Bewicka objavljenom 1792. godine nalazimo opis i crtež jednog
dalmatinskog psa. Bewick ga nazi- va „The Dalmatian or Coach Dog".

Prvi
standard dalmatinskog psa sastavio je 1882. godine Englez Vero Shaw.
Taj standard je 1890. godine preveden u službeni standard.

Opšti
izgled: Dalmatinac je uočljivo pegav, jak, mišićav i živahan pas.
Simetričan je u svojim obrisima, bez grubosti i tromosti, sposoban da
brzo trči i pri tome je vrlo izdržljiv.

Držanje i karakter: Mirne je ćudi, prijateljski raspoložen, nije prek ali ni suzdržljiv, bez agresivnosti i nervoze.


Glava
i lobanja: Glava je dovoljno dugačka (u proporciji sa telom). Lobanja
treba biti pljosnata, najšira između ušiju a na slepoočnicama dobro
zaobljena. Mora formirati izraz- it stop. Bore nisu poželjne. Njuška je
dugačka i snažna i ne sme biti šiljasta. Usne su dobro priležuće i ne
smeju visiti opušteno. Nos je kod crno opeganog uvek crn a kod braon
opeganog psa odgovarajuće braon.

Zubalo i zagriz: Snažne vilice sa perfektnim, pravilnim i potpunim makazastim zagri- zom.

Oči:
Trebaju biti umereno razmaknute, srednje veličine, okrugle sjajne,
svetlucave sa inteligentnim izrazom. Kod crno opeganog psa oči moraju
biti tamne, a kod braon opeganog psa boje ćilibara.

Ivica kapaka je kod crno opeganih pasa crna a kod braon opeganih braon boje.

Uši:
Visoko su usađene, srednje veličine i prilično široke u korenu.
Priležuće uz glavu, postepeno se sužavaju do zaobljenih vrhova, tanke
su i fine strukture i dobro opegane.

Vrat: Umereno je dugačak, dobro usađen i lagan. Prema glavi treba biti uži i sasvim bez fanona.

Telo:
Grudi trebaju biti duboke i široke. Rebra su dobro zasvođena i greben
dobro formi- ran. Leđa su snažna i ravna, slabine jako mišićave i blago
zaobljene.

Rep: Doseže do skočnog zgloba, snažan u korenu, prema
kraju se sužava i nikada nije grub. Ne sme biti usađen ni prenisko ni
previsoko. Blago je savijen na gore, ali ni u kom slučaju zavijen.
Poželjne su pege.

Noge


Prednje: Ramena su lagano kosa,
potpuno formirana i mišićava. Laktovi usko priležu uz telo. Potpuno su
ravne, jakih kostiju i snažne. Trebaju biti elastične.

Zadnje:
Mišići jako razvijeni i dobro vidljivi. Koleni zglob dobro uglovan.
Skočni zglob blaže uglovan. Gledano od pozadi zadnje noge su paralelne.

Šape:
Okrugle, čvrste, sa dobro zasvođenim prstima (mačije šape) i okruglim
žilavim, elastičnim jastučićima. Nokti su crni ili beli kod crno
opeganog psa, odnosno braon ili beli kod braon opeganog psa.

Hod: Potpuna sloboda pri kretanju i ravnomerno, snažno, ritmično kretanje sa ispruženim korakom.

Gledano
od pozadi noge se pokreću paralelno, zadnji deo tela ide tragom
prednjeg dela tela. Kratak iskorak i ukrštanje nogu pri kretanju su
mana.

Dlaka: Kratka, tvrda, gusta, glatka i sjajna.


Boja:
Osnovna boja je čisto bela. Čistocrne pege kod crne obojenosti i
jetrenobraon kod braon obojenosti. Pege ne smeju prelaziti jedna u
drugu, trebaju biti okrugle i dobro ras- poređene. Veličina treba
iznositi 2 do 3 cm u prečniku. Pege na glavi, na repu i na nogama
trebaju biti manje.

Veličina: Uravnoteženost proporcija je od
velikog značaja. Idealna visina: mužjak 56-61 cm, ženka 54-59 cm.
Idealna težina: mužjak 27 kg - ženka 24 kg.

Mane: Svako
odstupanje od navedenog mora se smatrati manom, čije vrednovanje treba
stajati u tačnom odnosu prema stepenu odstupanja.

Diskvalifikacione
mane: Pege u obliku ploče, monokl, trobojnost (crne i braon pege na
istom psu), opeganost boje limuna, odnosno bronzana opeganost, ostale
greške u pigmen- tu, plavo oko i čakarasto oko, izražen predgriz ili
podgriz, gluvoća, entropija ili ektropija, izražen strah ili
agresivnost.

N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena -*test*-('")isa spuštena u skrotum.

Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) pasmina je psa lako
prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili
mrljama boje jetre. Poznati tačkasti sloj dlake jedinstven je za
dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve
jedinstvene tačkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj
pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto
dalmatinskog psa.

Povijest pasmine
Nađene su slike
tačkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina.
Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno
dalmatiner. Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao
lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za
čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja vatrogasnim kolima.
Instinkt goniča i danas je zadržao.


Obilježja
Dalmatiner
je veseo i razigrani pas; odan je svojoj porodici i treba mu društvo.
Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim
mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti
hladno. Oči su okrugle i sjajne. Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su
priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele.
Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore.
Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele
dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti
oko 25-30 kg. Ženke mogu biti veoma plodne. Imaju dubok glas.
Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene
prije uzimanja.

(preuzeto sa wikipedie)